slika1Na tradicionalnoj posavskoj narodnoj nošnji prevladavaju crvena i bijela boja, a izvorne nošnje su tkane, odnosno rađene na tkalačkom stanu te svaka od njih, umijećem potrebnim za izradu te bogatstvom ukrasa, predstavlja malo umjetničko djelo. Nošnja se sastoji od više dijelova: opleća, zaslona i rubače koja prekriva gornji i donji dio tijela. Na nogama se nose obojci i posavski opanci, dok je glava djevojaka i snaha prekrivena poculicom i halbicom. Muška nošnja se sastoji od gaća (hlača), lajbeka (prsluka), košulje, opanaka ili čizama, te škrlaka (šešira). Na muškoj narodnoj nošnji prevladavaju crna i bijela boja.

Posavska oglavlja (poculice, kapice, halbice i peče) jedan su od najzanimljivijih dijelova ženske narodne nošnje. Ukrašavanju i izradi oglavlja posvećivana je posebna pozornost. Najčešći motiv je cvjetna kitica, manje ili više stilizirana ili čak geometrizirana te se kao motiv razvila u bezbroj inačica. U vezu prevladava crvena boja – znak mladosti, veselja, plodnosti, boja koja privlači sreću i štiti od uroka, zatim žuta – sunčana, zelena, plava i crna.

Za žene zrelije dobi koristile su se zagasitije boje, a bijela boja određena je za starost i žalost, kao i za neke druge prigode. Za vrijeme Korizme, Tijelova, na Veliki petak i Bijelu nedjelju, kao i za opelivanje, u vezu nije smjelo biti crvene boje. Mlada snaha nakon vjenčanja i rodilja nakon poroda, odlazile su u crkvu na opelivanje – opeluvanje – molitvu i blagoslov – običaj koji je, prema narodnom vjerovanju, predstavljao zaštitu za plodnost i boljitak u životu.

Ukras na oglavlju može biti izvezen tkanjem na tkalačkom stanu raznim tehnikama ili vezen – našivan rukom – raznim bodovima, svilom, vunom, mulineom, pamukom ili pismom – crvenim pamučnim manufakturnim koncem. Razvio se i posebni bod izvođenja veza rukom zvan pečki vez. Predloške za izradu motiva, fela – muštra ispisivale su žene nadarene za to, bilo prema nekom predlošku ili iz glave koristeći se svojom maštom, dajući feli naziv prema uzorku (šipkovače, grginke, narezane rože i sl.). Fele se razlikuju od sela do sela iako svuda nose isto ime. Razlikuju se po kompoziciji motiva, tehnici izrade ili boji veza, a tome svakako pridonosi i želja za isticanjem i posebnošću. Time svaki izvezeni predmet postaje jedinstveni unikat.

Ukupnost ljepote i složenosti posavskih narodnih nošnji te umijeća izrade koje se prenosilo s koljena na koljeno predstavljaju važan dio hrvatske kulturne baštine.

Korištena literatura i izvori:

Božić, Aleksandar (2015.): Posavina turopoljska, Općina Orle 1995. – 2015., Općina Orle, Orle