Posavina i Turopolje su oduvijek bili prepoznatljivi po svom tradicionalnom drvenom graditeljstvu. Bogatstvo šuma, a posebice hrasta lužnjaka, uvjetovalo je korištenje hrastovog drveta za izradu kuća, mostova, čamaca, kola, ali i svih uporabnih predmeta u domaćinstvu. Od hrastovine su podizane seoske kuće, kurije i čardaci, a jedinstvene u svijetu su drvene kapelice čije postojanje datira još u rani srednji vijek, no većina sačuvanih je iz 17. stoljeća.

Olgica Lastrić, nekadašnja kustosica Muzeja Turopolja, ovako opisuje drvene građevine Turopolja i Posavine :“ Počeci drvenih posavskih kuća su u obrušenoj vertikali drveta. Traju postojanošću svoga hrastovog kostura i tkiva, čuvajući život stotinama godina u svojoj drvenoj ljušturi. Čuvaju i nose u svojoj utrobi život: ljude, blago, golubove, pčele i plodine voćnjaka, njiva i vinograda. (…) Od drveta su načinjena i raspela na raskršćima seoskih puteva kao i križevi na grobnim humcima. S pravom se može reći da drvo okružuje čovjeka od kolijevke do grobnog humka.“

Cijelo područje Općine Orle, a posebice Bukevje nekada je bilo poznato po majstorima tesarima – palirima. U povijesnim spisima zapisano je da je Pavao Kundrak 1931. godine sa šest Bukevljana gradio župni dvor u Starim Čičama.

Najpoznatiji paliri, ili kako bi Posavci rekli paleri, Posavine i Turopolja bili su Josip i Stjepan Bogdan iz Bukevja. Oni su izrađivali drvene kuće, gradili mostove i kapele širom Posavine i Turopolja te u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Radili su i u Dubrancima, a u Žumberku su gradili veliku kuću Smiljanić. Također su često radili i u Krašiću gdje se Josip Bogdan sprijateljio i pobratimio s ocem blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Josip i Stjepan radili su 1912. godine nadogradnju kapele sv. Barbare u Velikoj Mlaki, a s njima su radila i dva brata Jankovića iz Čičke Poljane. Bogdani su radili najzahtjevnije poslove te ruže i druge ukrase, dokazujući time izvrsnost posavskih majstora.

Josip i Stjepan Bogdan, kao i svi posavski majstori, sve projekte su radili ručnim alatom. Posjedovali su veliku količinu raznog alata, pila, blanjalica, dubilica, rezalica, bušilica i drugog.

Jedan od najzanimljivijih, ali i najtežih i najsloženijih poslova starih posavskih majstora je bilo prevlačenje drvene kuće prilikom kojeg su majstori pomicali, zakretali i selili cijelu drvenu kuću. Ti majstori su se nazivali „krulci“, a inače su to bili paliri-vlekači stanja.

Biser posavskog drvenog graditeljstva je kurija Zlatarić u Bukevju. Vlastelinska obitelj Zlatarić iz Bukevja uz Savu je prije 350 godina izgradila ladanjsku kuriju s perivojem jablana i parkom u kojem je bilo zasađeno rijetko bilje. Kurija Zlatarić najznačajniji je očuvani vlastelinski dvor u Posavini.

Primjerci tradicionalnog drvenog graditeljstva Posavine i Turopolja bitan su čimbenik u turističkoj ponudi tih krajeva te izuzetno važni i jedinstveni hrvatski kulturno-povijesni spomenici.

Korištena literatura i izvori:

Božić, Aleksandar (2015.): Posavina turopoljska, Općina Orle 1995. – 2015., Općina Orle, Orle