Kraj uz Savu na području turopoljske Posavine bio je nastanjen već u prapovijesno doba, o čemu svjedoče ostatci Reitz-Gayer kulture. O burnim povijesnim stoljećima na turopoljsko-posavskom prostoru svjedoče brojni nalazi iz keltskog, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja poput nalaza keltskih i rimskih kaciga te raznog srednjovjekovnog oružja i oruđa između kojih se posebice ističe franciska, franačka bojna sjekira. Cijelo posavsko i turopoljsko područje je zbog svojih prirodnih ljepota i bogatstava kroz prošlost bilo iznimno zanimljivo brojnim narodima, osvajačima i naseljenicima. Od vremena doseljavanja hrvatskih rodova u ranom srednjem vijeku Hrvati čine homogenu potpunu većinu stanovništva turopoljske Posavine. Prema narodnoj predaji Hrvate je iza “visokih gora Karpata” na jadransku obalu (područje drevne Ilirije) početkom sedmog stoljeća dovelo petero braće (Hrvat, Klukas, Lobel, Muhlo i Kosjenc) te dvije sestre (Tuga i Buga).
Orle i brojna posavska naselja spominju se kroz minula stoljeća u brojnim povijesnim spisima, a slavni hrvatski književnik August Šenoa u pripovijesti “Mladi gospodin” spominje nadaleko poznati običaj konjskog proštenja ispred crkve sv. Bartola u Orlu:“Do Save, baš naproti selu Oborovu, stoji za Savskim nasipom među drvećem crkvica sv. Bartola, malena, ali stara, drvena, ali jaka … Na Bartolovu u ranu jesen velika se tu slavi od starine slava kakve nigdje ni u Hrvatskoj, ni širom cijelog Božjeg svijeta nikad vidjeti nećeš… “.
Na dan svetoga Bartola, 24. kolovoza, Općina Orle slavi i svoj dan.
Od kraja 19. pa do polovice 20. stoljeća Orle su upravno bile općina. Iako su u turopoljskoj Posavini najveća naselja Bukevje i Veleševec koja imaju dugu tradiciju školstva, značajne crkve i drugu infrastrukturu, ipak su Orle postale općinsko središte. Razlog je prostorna razvučenost Općine uz Savu. Bukevje je na početku područja Općine, Veleševec na kraju, a Orle skoro u sredini. Zemljopisni položaj najvažniji je razlog što su Orle, kao malo mjesto, postali jedinica lokalne uprave u turopoljskoj Posavini.
Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, 1875. godine osniva se Upravni kotar Velika Gorica u sastavu Zagrebačke županije, a kojeg je sačinjavalo sedam upravnih općina: Dubranec, Kravarsko, Novo Čiče, Odra, Orle, Velika Gorica i Vukovina. Upravna općina Orle se pak nadalje dijelila na šest poreznih općina: Bukevje, Bukevski Strmec, Drnek, Ruča, Suša i Veleševec. Među dvanaest rimokatoličkih župa Kotara Velika Gorica bile su i župe Bukevje i Veleševec na području kojih se prostire Općina Orle. Na području Općine djelovale su tri pučke škole: Bukevje, Orle i Veleševec te poštanski ured.
1952. godine Orle postaju jedna od devet općina u sastavu kotara Velika Gorica, da bi se već 1955. godine stvorila jedinstvena općina Velika Gorica, od Kupe do Save.
Zakonom o Zagrebačkoj županiji 1995. godine ustrojeno je područje Zagrebačke županije u čiji sastav ulazi i novoosnovana Općina Orle.
Za vrijeme Domovinskog obrambeno-oslobodilačkog rata Posavci Orla su spremno sudjelovali u obrani Domovine, da bi se nakon rata posvetili gospodarskom razvoju te očuvanju kulturno-povijesnih i prirodnih znamenitosti svoga kraja.
Posebna znamenitost Općine su brojni sakralni spomenici te primjerci tradicijskog graditeljstva posavskog kraja. Općina je iznimno bogata brojnim materijalnim i nematerijalnim kulturnim dobrima te izvornom narodnom baštinom svoga stanovništva.