Općina Orle

Mjesta općine Orle


Orle

Orle su općinsko središte u kojem danas djelatnost obavljaju Općina Orle, Matični ured, Hrvatska pošta, Vatrogasna zajednica Općine Orle, Udruga umirovljenika i starijih osoba te političke stranke. Iza općinske zgrade nalazi se nogometno igralište Sportskog društva Orle koje okuplja veliki broj mladih mještana.
Do općinske uprave je zgrada u kojoj se nalaze Dom zdravlja Zagrebačke županije, Ispostava Velika Gorica, Područna ambulanta Orle, zatim stomatolog i ljekarna.
Uz Orle je vezana i priča o Bužanovim dvorima koji se nalaze u samom središtu mjesta, nedaleko od općinske zgrade. Vlasnik raskošne katnice s drvenim trijemom, s izrezbarenim ornamentima u posavskom stilu, staje te još nekoliko gospodarskih objekata bio je grof Bušić. On je bio upravitelj na imanju veleposjednika, pa je u Orlima uz Savu napravio ladanjski dvor. Kad se imanje veleposjednika Erdődyja razdijelilo, dvore je, ne zna se kada, otkupio Jozo Bužan. U narodu je još i danas ostala priča da Bužan nije otkupio kuću nego da ju je dobio od vlasnika Bušića pod kartaški dug.
U dvoru je snimano nekoliko filmova, među ostalim i Dvanaestorica žigosanih.
Mjesto Orle znamenito je također po kapeli sv. Tri Kralja. Kapela je podignuta u romaničkom stilu i najstarija je u veleševečkoj župi. Ispred crkve se održava nadaleko poznato proštenje u čast sv. Bartola s ophodnjom posavskih kočija i konja, tzv. “konjsko proštenje” koje je hrvatski književnik August Šenoa prikazao u pripovijesti “Mladi gospodin”.

BUKEVJE1

Bukevje

Bukevje je mjesto bogate prošlosti koje se proteže na površini od 8,90 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Bukevju živi 425 stanovnika u 129 kućanstava.
Dobrovoljno vatrogasno društvo je osnovano pred više od stotinjak godina i važan je nositelj društvenih i kulturnih aktivnosti. U mjestu djeluju još i Kulturno-umjetničko društvo Slavuj te Podružnica umirovljenika i starijih osoba.

Župa sv. Antuna Padovanskog u Bukevju je osnovana 1798. godine, a crkva je podignuta 1870. godine u stilu historicizma. Glavni oltar je posvećen sv. Antunu Padovanskom dok se pored njega nalaze oltari “Prikazanje u hramu” i oltar posvećen sv. Florijanu. Kao i u većini mjesta općine, i ovdje se na blagdan sv. Antuna održava proštenje. U Bukevju se nalaze i kurije obitelji Zlatarić i Pintar.

Pučka škola u Bukevju sagrađena je 1860. godine te je jedna od najstarijih na prostoru Zagrebačke županija. Znamenita je i po tome što je jedan od prvih učitelja bio Vinko Bek, utemeljitelj organizirane skrbi za slijepe osobe u Hrvatskoj. Godine 1889. otvorio je Vinko Bek u Bukevju prvi privatni zavod za slijepe i 24. ožujka počeo uspješno podučavati slijepog dječaka Hinka Svobodu iz Samobora.

U Bukevju je Savom sve do pred Drugi svjetski rat prometovala skela u vlasništvu obitelji Zlatarić. Skela je bila građena poput današnjih katamarana. Konstrukciju su činile su dvije lađe koje su nosile teret te su završavale lijepim i složenim rezbarijama. Skelu je kasnije preuzela obitelj Novosel.
Na prostoru Bukevja kao i cijele Posavine snimano je nekoliko znamenitih hrvatskih i stranih filmova.


SELCE

Selce

Selce je maleno mjesto smješteno pored sela Veleševec, u blizini šume Turopoljski lug. Poznato je po održavanju tradicionalne cjelodnevne lovačke zabave u kolovozu. Na ovoj se manifestaciji okupljaju lovci oko lovačkog doma i organiziraju natjecanja u gađanju glinenih golubova, trčećeg zeca i gađanje zračnom puškom. Osim lovačkih natjecanja organiziraju se i malonogometni turniri. Selcem protječe i rijeka Odra koja je u ljetnim mjesecima omiljeno kupalište lokalnog stanovništva, a u ostalim godišnjim dobima okuplja ribolovce.


VELESEVAC

Veleševec

Prema narodnoj predaji Veleševec je ime dobio po starom hrvatskom bogu Velesu, Velešu koji je u starohrvatskoj i staroslavenskoj mitologiji bog zemlje, voda i podzemlja, ali i zaštitnik stoke, povezan sa zmajevima, glazbenicima, trgovinom i bogaćenjem.

Veleševec je najveće mjesto u Općini Orle i prostorno i po broju stanovnika, mjesto bogate povijesti i kulturne tradicije koju mještani marljivo i brižno njeguju. Proteže se na površini od 14,03 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Veleševcu živi 430 stanovnika u 170 kućanstava. U turopoljskoj Posavini u Veleševcu je najplodnije zemljište, izuzetno pogodno za poljoprivrednu proizvodnju. Brojne livade i sjenokoše podloga su za razvijeno stočarstvo i mljekarstvo. Blizina Save i Odre pružala je mogućnost ribarstva, a Turopoljski lug lovstva. Stoga je zahvaljujući svome položaju Veleševec krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio vrlo napredno i razvijeno mjesto.

Župa sv. Petra u Veleševcu osnovana je 1870. godine, a župna crkva je sagrađena 1871. godine u neogotičkom stilu prema izmijenjenim projektima češkog arhitekta Carla Rziwnatza (Karela Řivnáča). Uređenje crkve je završeno 1885. godine oslikavanjem koje je povjereno zagrebačkom slikaru i arhitektu Augustu Posiloviću koji je nastojao stvoriti specifičan hrvatski spoj narodnog i gotičkog stila.

Posebna znamenitost crkve je slika “Sv. kralja Zvonimira”, iako ovaj srednjovjekovni hrvatski kralj nikada zapravo nije proglašen svetim. 1993. godine postavljena je nova drvena konstrukcija kape tornja, a obnovljene su i orgulje stradale u Drugom svjetskom ratu. U povodu blagdana sv. Petra 29. lipnja u Veleševcu se održava tradicionalno proštenje.

U samom središtu Veleševca, u pravilnom polukrugu, nalazi se močvarni zaljev – Savišće, predivan savski rukavac. Na istoku, na samom rubu Savišća, je velika obnovljena osnovna škola. 1997. god. osnovan je KUD Glas Posavine koji danas broji preko dvadeset članova, a od 2001. godine nosi ime KUD Veleševec. KUD njeguje izvorne posavske pjesme i plesove, a nastupio je na raznim smotrama folklora te organizira i vlastitu smotru folklora pod nazivom Pjesmom i plesom kroz Veleševec. Uz KUD u mjestu još djeluje i dobrovoljno vatrogasno društvo. Uz društveni dom u Veleševcu izgrađeno je i dječje igralište.

Povijest Veleševca vezana je uz plemićku obitelj Thurn i Taxis koja je kod današnje osnovne škole u Veleševcu posjedovala posjed, tzv. Marof. To, sada poljoprivredno zemljište, stanovnici Veleševca i danas zovu „gospodska zemlja“.
Selce je maleno mjesto smješteno pored sela Veleševec, u blizini šume Turopoljski lug. Poznato je po održavanju tradicionalne cjelodnevne lovačke zabave u kolovozu. Na ovoj se manifestaciji okupljaju lovci oko lovačkog doma i organiziraju natjecanja u gađanju glinenih golubova, trčećeg zeca i gađanje zračnom puškom. Osim lovačkih natjecanja organiziraju se i malonogometni turniri. Selcem protječe i rijeka Odra koja je u ljetnim mjesecima omiljeno kupalište lokalnog stanovništva, a u ostalim godišnjim dobima okuplja ribolovce.

Suša

Suša se proteže na površini od 3,52 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Suši živi 113 stanovnika u 43 kućanstva.

U mjestu djeluju Dobrovoljno vatrogasno društvo te Podružnica umirovljenika Suša.

Crkva svetog Vida u Suši sagrađena je 1760. godine, a preseljena je iz Novigrada, privatnog posjeda obitelji Erdődy. Prema narodnoj predaji, crkvica svetog Vida je u početku bila smještena na kraju imanja Novigrada, rukavcu Save čiji ostatci danas dijele Ruču i Sušu. Žitelji sela Ruče i Suša dolazili su na mise u crkvu svetoga Vida te na proštenja i ostale obrede te su pritom neki mještani činili štetu na imanju veleposjednika. Bijesni vlastelin je zbog toga naredio da se kip svetog Vida noću odnese u selo Suša i da se objesi o drvo divljeg kestena. Međutim, crkvena uprava je ubrzo kip vratila u Novigrad. Nakon par godina, iz smjera Lekenika, kroz šumu su došli lopovi i ukrali kip, no vidjevši da kip nije od željeza te da ga ne će moći dobro unovčiti, odlučili su ga objesiti na isti onaj kesten na kojeg ga je vlastelin naredio objesiti.

Za mještane je to bio siguran znak da sveti Vid više ne želi biti u Novigradu te su odlučili sagraditi crkvu svetog Vida u središtu Suše. Gradnju crkve je pomogao i vlastelin koji se tako riješio prolaza mještana po svome posjedu.
Također je i uz samo ime mjesta Suša vezana narodna predaja koja spominje poznatu bitku hrvatske vojske protiv Turaka kod Siska. Naime, Turci su pretrpjeli težak poraz te se povukli na istok, a svi hrvatski branitelji su bili razvojačeni. Kako su bili iz raznih krajeva, ponuđena im je zemlja na prostoru Posavine za sebe i svoje obitelji. Na prostoru današnjeg sela Suša naselilo se dvadeset obitelji vojnika. Zajedno su iskopali veliki bunar – zdenac po kojemu je i selo prvotno dobilo ime „Zdenčec“. Nakon izvjesnog vremena zdenac je presušio te je nastupila velika suša, i tako je Suša dobila svoje ime.

Ruča

Ruča se proteže na površini od 7,23 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Ruči žive 223 stanovnika u 92 kućanstva.

Najpoznatija znamenitost Ruče je kapelica svetog Florijana koja je izgrađena 1930. godine. Kapelicu su izgradili žitelji Ruče, a zastupao ih je Šima Hrenčević, dok je zemljište za gradnju kapelice darovao Josip Kolar Kosturaš.
Godine 1999., na poticaj Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ruča, obnovljena je kapelica svetog Florijana te je svečano otvorenje novoobnovljene kapelice održano u nedjelju 5. rujna 1999. godine. Obnovljena je cijela konstrukcija kapelice, zamijenjeni su prozori i vrata te postavljene nove pločice u kapelici.

Čret Posavski

Čret Posavski se proteže na površini od 2,92 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Čretu Posavskom živi 91 stanovnik u 28 kućanstava.

Drnek

Drnek se proteže na površini od 7,25 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Drneku živi 308 stanovnika u 113 kućanstava.
U Drnku se nalazi kapelica Gospe Lurdske, a 2013. godine izgrađen je i novi društveni i vatrogasni dom. Među najaktivnijim udrugama u mjesnom odboru je Udruga umirovljenika i starijih osoba Općine Orle.

Obed

Obed se proteže na površini od 3,25 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Obedu živi 51 stanovnika u 18 kućanstava. U Obedu se nalazi kapelica Presvetog Srca Isusovog.

Stružec Posavski

Stružec Posavski se proteže na površini od 3,14 km², a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Stružcu Posavskom živi 75 stanovnika u 23 kućanstva.

Vrbovo Posavsko

Vrbovo Posavsko se proteže na površini od 4,32 km2, a prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Vrbovu Posavskom žive 152 stanovnika u 57 kućanstava.

U Vrbovu se nalazi kapelica svete Obitelji, a nekada je bilo poznato kao jako obrtničko središte.

Znameniti su po kapelicama:

  • Kapela sv. Vida u Suši ;
  • Zavjetna kapelica u Ruči ;
  • Kapelica sv. Obitelji u Vrbovom ;
  • Kapelica Gospe Lurdske u Drnku ;
  • Kapelica Presvetog Srca Isusova u Obedi

DRNEK

obed